ljudi se cesto koriste izrazom 'to su predrasude' ,a znaju li uopce sta su one?? palo mi je na pamet jer ih stvarno ima previse..danas postoje mnoge stvari koje ljudi nazivaju predrasudama,poceci s rasnim predrasudama pa sve do onih smjesnih,o plavusama.. naime,predrasuda je proširen i ustaljen,unaprijed postavljen stereotipan sud zasnovan na nedokazivim tvrdnjama i lažnim autoritetima.. pa, ne moze se reci da se cura ne gleda cudnije kad je plavusa? odnosno ,kaze se, lijepa je,ali je bez mozga. to je cista predrasuda. naravno, iznimke potvrduju pravilo..jer postoji metar koje su glupe i ljepota im ne pomaze.. no kad se prica o vjerskim i rasnim,to vise nije glupost ni zajebancija. zasto bi crnci,kao sto ih mnogi zovu, bili manje vrijedni od nas, bijelaca? jer smo mi od pamtivijeka bili njihovi gospodari? upravljali njima kao da su lutkice i zato sto su oduvijek radili za nas kao robovi..i sada bi ,zbog bliske proslosti,morali zauvijek nositi taj križ poniženja.. jer mislim da nijedan roditelj nece biti zadovoljan ako mu sin/kcerka kuci dovede crnca/crnkinju… 'pa on/ona ima crnu kožu, kako možeš mi to donijeti doma?' cak se zamjenica mjenja, sad stavlja onu pokaznu:'to'.. . zatim,oduvijek je svaki covjek imao mogucnost izabrati svoju vjeru, no ne mozemo reci da je danas isto biti krscanin,musliman,pravoslavac.. –nije. Sve se pokusava preuvelicavati,pa tako i to kakav je tko ako je razlicite vjere. Isto tako, sto se tice nacionalnosti,nisi na istoj razini ako nisi hrvat,jer ako si srbin ili bosanac,odmah 'padas na cijeni'. to su ciste predrasude.jer se unaprijed postavljaju misljenja koja mogu,ali u najvecem broju primjera,ne moraju odgovarati istini.osobno ne podržavam istospolne parove,al jebiga,ako je vec stvarno netko tako spolno nastrojen, neka to rjesava sa istim spolom.al jebemu mater,nije prirodno.sta ne? mislim i da nije u redu, kao sto sam nedavno procitao da hoce, legalizirati lezbama i pederima posvajanje djece,mislim koji kurac? «ajmo povećat broj pedera na svijetu!»ocito i na mene utjecu predrasude. al ja sam ipak svjesan toga…i boli me kurac....

baš sam neki dan ušao u raspravu na temu-dali smo u nekim
periodima svojim životima nemoćni?
puno njih je reklo da jesmo,na što sam ja popizdio i
rekao da nismo,jer nismo,uvjek možemo nešto napravit...
pao je primjer-šta kad te profesor prozove i te želi pitat
a ti ne želiš odgovarat?odgovor je bio-ispričat se ako može,
ako ne,jebiga...ili tako nešto...što nije istina,možeš i drukčije postupit da
te ne pita-lijepo se ustaneš uzmeš stvari i odeš ča...dobit ćeš vjerojatno kus,
ali te neće pitat....jednostavno,ne?i također mislim da ni u jednom
periodu svojih života nismo nemoćni,tj. uvjek možemo nešto
napravit/poduzet u vezi tog...pa makar to bilo otić od/izbjegnuti problem...
problema će bit uvjek nažalost,ali di ima problema ima i rješenja...pa makar banalnih...i
toliko jednostavnih da ih niti ne pomislimo učinit...što je u neku ruku tužno...rješenje nam
visi pred očima,a mi osjećamo toliku potrebu za kompliciranjem stvari da ih niti ne primjećujemo...

zašto je zec simbol uskrsa?